„Vinarija Jungić“ nastala je iz inata i ljubavi prema vinu. Teško je reći šta je bilo jače. Inat je bio odlučujući da se krene, a mnogo ljubavi je potrebno da se na mukotrpnom vinskom putu istraje i stvori tradicija. Inat, da dokažemo da se vrhunske sorte vinove loze mogu uzgajati i u našim krajevima iako su mnogi smatrali i uvjeravali nas da to nije moguće.
Danas se zasadi vinove loze na markovačkim obroncima prostiru na površini od oko 6 hektara, sa preko 18 000 čokota vrhunskih vinskih sorti.
Sagrađena je i vinarija, koja će, nadamo se, biti dio vinskog puta banjalučke regije i koja će od ovog ljeta početi da prima goste kako bi mogli da probaju naša lokalna vina i uživaju u njihovoj punoći, cvjetnim mirisima, harmoničnosti i ljepoti vinograda i pitomog krajolika.
Nadamo se da će se svi koji probaju naša vina i posjete „Vinariju Jungić“ i markovačke vinograde, na samo 20-ak minuta vožnje od Banjaluke, doživjeti nezaboravno iskustvo za koje se ranije moralo putovati stotinama ili hiljadama kilometara do čuvenih vinograda Oplenca, Toskane, Nebbiola, Bordoa, Alzasa, Nappe.
O nama
Često sam se, kao domaćin, pred strancima osjećao neprijatno jer su htjeli probati lokalna vina, a mi nismo imali ništa da ponudimo. Rekao sam: „ Imaćemo i mi! Naravno, vrhunska!“. Ako svoja vina mogu imati Slovenci, Austrijanci, Švajcarci , Englezi, Šveđani, Kanađani…, zašto ne bismo mogli i mi sa ovoliko sunčanih dana, blagom klimom i pitomim brežuljcima.
Oduvijek sam se divio ljepoti poznatih vinograda i krajolika : Saint Emiliona, Pomerola, Nebiolla, Alsacea, Douroa, Bordeauxa, Toscane, Burgundye, ali i nama najbližih vinograda iz doline Neretve, sa Fruške Gore, Oplenca. Ostavljali su me bez daha!
Okolina Banja Luke, sa ne manje lijepim krajolicima. Na koju god stranu da krenete: Slatina, Prnjavor, Laktaši, Čelinac,…. krajolici sa prelijepim brežuljcima , idealnom nadmorskom visinom, a nigdje vinograda!
Moj rodni Markovac, petnaestak kilometara od Banjaluke, obgrlio Čelinac; brežuljci se smjenjuju kao u Toskani, Burgundiji, pogled puca desetinama kilometara u daljinu, na sve strane. Nema ljudi, nema laveža pasa, rike goveda. Svi se odselili , kuće opustjele. Šikar, čija je prhka zemlja hranila generacije, opustio, zarastao u korov, nikle breze, ive… Balatin tužno žubori. Iz njega više niko ne pije vodu… I tako sam, prije šest godina, iz inata, donio odluku da pokušam vratiti život rodnom kraju.
Padine Šikara su pripremljene i nikli su prvi zasadi vinograda sa crnim sortama: Cabernet sauvignon, Merlot i Frankovka, te bijelim sortama : Chardonnay, Pinot Blanc i Rhine riesling.
U namjeri da probudimo usnuli rodni kraj i vratimo ga u život, crvenim vinima dali smo ime ŠIKAR, po predjelu na kome je zasađen vinograd, a bijelim vinima ime BALATIN, po rječici koja izvire u neposrednoj blizini.
Video
Lokacija
Slični oglasi
Dodaj recenziju
Preuzmite oglas
„Vinarija Jungić“ nastala je iz inata i ljubavi prema vinu. Teško je reći šta je bilo jače. Inat je bio odlučujući da se krene, a mnogo ljubavi je potrebno da se na mukotrpnom vinskom putu istraje i stvori tradicija. Inat, da dokažemo da se vrhunske sorte vinove loze mogu uzgajati i u našim krajevima iako su mnogi smatrali i uvjeravali nas da to nije moguće.
Danas se zasadi vinove loze na markovačkim obroncima prostiru na površini od oko 6 hektara, sa preko 18 000 čokota vrhunskih vinskih sorti.
Sagrađena je i vinarija, koja će, nadamo se, biti dio vinskog puta banjalučke regije i koja će od ovog ljeta početi da prima goste kako bi mogli da probaju naša lokalna vina i uživaju u njihovoj punoći, cvjetnim mirisima, harmoničnosti i ljepoti vinograda i pitomog krajolika.
Nadamo se da će se svi koji probaju naša vina i posjete „Vinariju Jungić“ i markovačke vinograde, na samo 20-ak minuta vožnje od Banjaluke, doživjeti nezaboravno iskustvo za koje se ranije moralo putovati stotinama ili hiljadama kilometara do čuvenih vinograda Oplenca, Toskane, Nebbiola, Bordoa, Alzasa, Nappe.
O nama
Često sam se, kao domaćin, pred strancima osjećao neprijatno jer su htjeli probati lokalna vina, a mi nismo imali ništa da ponudimo. Rekao sam: „ Imaćemo i mi! Naravno, vrhunska!“. Ako svoja vina mogu imati Slovenci, Austrijanci, Švajcarci , Englezi, Šveđani, Kanađani..., zašto ne bismo mogli i mi sa ovoliko sunčanih dana, blagom klimom i pitomim brežuljcima.
Oduvijek sam se divio ljepoti poznatih vinograda i krajolika : Saint Emiliona, Pomerola, Nebiolla, Alsacea, Douroa, Bordeauxa, Toscane, Burgundye, ali i nama najbližih vinograda iz doline Neretve, sa Fruške Gore, Oplenca. Ostavljali su me bez daha!
Okolina Banja Luke, sa ne manje lijepim krajolicima. Na koju god stranu da krenete: Slatina, Prnjavor, Laktaši, Čelinac,.... krajolici sa prelijepim brežuljcima , idealnom nadmorskom visinom, a nigdje vinograda!
Moj rodni Markovac, petnaestak kilometara od Banjaluke, obgrlio Čelinac; brežuljci se smjenjuju kao u Toskani, Burgundiji, pogled puca desetinama kilometara u daljinu, na sve strane. Nema ljudi, nema laveža pasa, rike goveda. Svi se odselili , kuće opustjele. Šikar, čija je prhka zemlja hranila generacije, opustio, zarastao u korov, nikle breze, ive... Balatin tužno žubori. Iz njega više niko ne pije vodu... I tako sam, prije šest godina, iz inata, donio odluku da pokušam vratiti život rodnom kraju.
Padine Šikara su pripremljene i nikli su prvi zasadi vinograda sa crnim sortama: Cabernet sauvignon, Merlot i Frankovka, te bijelim sortama : Chardonnay, Pinot Blanc i Rhine riesling.
U namjeri da probudimo usnuli rodni kraj i vratimo ga u život, crvenim vinima dali smo ime ŠIKAR, po predjelu na kome je zasađen vinograd, a bijelim vinima ime BALATIN, po rječici koja izvire u neposrednoj blizini.
Оставите одговор